Vrijeme prolazi,

zaborav ne dolazi.

Tuga ostaje,

praštanje nastaje.

Što li sve čovjek može biti?!

Kakve li okrutnosti može učiniti?

Ah, da se bar pokaje

pa da sa suživotom  idemo dalje.

VUKOVARE GRADE MUČENIČE,

SAV TI NAROD SRCEM KLIČE;

SUZA U OKU, ZAHVALNOST U DUŠI,

SVU MRŽNJU I OSVETU  UGUŠI.